PREPORUKA BR. 9 – Vježbenica za razvoj čitalačkih vještina od 1. do 4. razreda

~ petra ~ Komentiraj

MAJA HMELINA: “Osnovna škola: VJEŽBENICA ZA RAZVOJ ČITALAČKIH VJEŠTINA OD 1. DO 4. RAZREDA”

Izvor: http://www.omoguru.hr

Na web stranicama Omoguru-a moguće je pronaći vježbenicu za razvoj čitalačkih vještina. Autorica je pripremila 27 priča i slikopriča s pitanjima o razumijevanju pročitanog. Uz ove priče s djecom se može razvijati njihova tehnika čitanja, tečnost, vježbati razumijevanje pročitanog, izdvajanje bitnog od nebitnog te pisanje.

Izvor: https://www.omoguru.com/wp-content/uploads/2022/10/Vjezbenica-omoguru-2022-1.pdf

VJEŽBA BR. 10 – Slovo Šš

~ petra ~ Komentiraj
Izvor: http://www.profil-klett.hr

1.

miš šaš šum uši

Saša Nišo šuma šumi suši naša

maše šiša Maša Mišo šala

šišmiš šušnuo Šimun Sašin

mašta smušen mašne

Mašino tišina šivati

.

2.

Maša maše Šimunu.

U šumi šušne miš.

Miš ima uši.

Nino nam maše.

Maša nosi šarenu mašnu.

Šišmiš leti šumom.

Izvor: Ines Jagić Zonjić & Tajana Franceković: NINA I TINO 1: Uče čitati i pisati (radna bilježnica u litićima za prvi razred osnovne škole); Profil Klett

PREPORUKA BR. 8 – Grafomotoričke vježbe za dijete od 6-7 godina

~ petra ~ Komentiraj

JAGODA MILOLOŽA, GORDANA LUKAČIĆ: “VILINSKA CRTALICA”

http://www.ljevak.hr

*sadržaj teksta preuzet iz vježbenica

Listići grafomotoričkih vježbica zajedno sa spoznajnim listićima dio su priprema djeteta za školu.

Zašto su grafomotoričke vježbice važne za djecu? Razvija se sigurnost i preciznost pokreta ruke za početno pisanje: ujednačeno pritiskivanje olovke poboljšava se kontinuitet crte, ispravlja se loša kontrola crte: isprekidanost, crtkanje, krivudavost. Razvija se zapažanje: uočavanje i ispravno precrtavanje uzorka – u školi će to biti slova. Razvija se prostorno uočavanje: snalaženje na papiru (unutar omeđene površine, od-do, u smjeru prema uputi, između prepreka). Obogaćuje se pojmovni jezik: pojmove ravno, koso, vodoravno, kružno, ovalno… koje mi odrasli upotrebljavamo pri uputama, dijete crta – jer dijete uči čineći, a s vremenom će ih usvojiti i prihvatiti kao dio svoga rječnika. Razvijaju se i neke važne osobine ličnosti: urednost, strpljivost, pozornost (koliko dugo može i kako), samopouzdanje (sve sam bolji, sve sam uspješniji), mjerodavnost (ja to mogu / znam, to je moj zadatak koji ću izvršiti). Važna su i potrebna priprema za školu: crta je osnovni element crteža, obrisna crta, te element brojki i slova.

“Vilinsku crtalicu” nastojale smo što više prilagoditi djetetovoj životnoj sredini, pronaći što bolje i prepoznatljivije primjere, kao uzorak za određenu vrstu crta i na početku svakog listića naznačile smo što bi se moglo s djetetom procjenjivati. Grafomotorički listići (i vježbice) urađeni su po složenosti, odnosno razvojnim karakteristikama dobi, pa ih ne treba preskakati.

”’Vilinska crtalica’ uz radne listove upotpunjuje pripremu za školu vježbama grafomotorike. Dijete ima priliku raditi na zadatcima koji su mu smisleni, zabavni i bliski svakodnevnom životu. Vježbe su uređene po složenosti i autorice su istaknule vještine koje se pomoću njih uvježbavaju. Također, u uvodnom dijelu daju odličan pregled ostalih aktivnosti iz svakodnevnog života koje pomažu u pripremi za školu.” – Dobrila Zvonimira Paulić, diplomirana psihologinja.

PREPORUKA BR. 7 – “Cvrčkov komplet za predškolu / 5 – 7 godina”

~ petra ~ Komentiraj

http://www.cvrcak.hr

*sadržaj teksta preuzet iz vježbenica

Kako bi se vaši mališani što bolje pripremili za izazove škole koja je pred vratima Cvrčak je složio komplet za predškolu 5-7 koji sadrži pripremu za školu 5-7, predškolsku matematiku, predškolski hrvatski, predvježbe pisanja sa samoljepljivim zadacima, te edukativni cd. Komplet je namijenjen djeci i njihovim odgajateljima, roditeljima i svima koji se žele pridružiti djetetu na putu igre, zabave i učenja. Materijali su usklađeni sa sposobnostima djece u dobi od 5 – 7 godina i potiču razvoj percepcije, grafomotorike, mišljenja i znanja o svijetu u kojem živimo.

Važno je da rješavanje zadataka bude igra u kojoj će se djeca moći slobodno izraziti i osjetiti veselje zbog razvoja vlastitih sposobnosti. Potrebno je slijediti osobitosti svakoga djeteta, jer među djecom iste dobi može biti znatna razlika u stupnju razumijevanja i znanja, ali je prije svega važno da dijete bude veselo zbog učenja i razvijanja svojih sposobnosti.

S tim na umu i sa stavom da učenje treba biti veselje, tim iskusnih pedagoga, logopeda i dizajnera kreirao je ove radne listove kako bi budući đaci ušli spremni u jedno od najljepših razdoblja u njihovim životima.

PREDŠKOLSKA MATEMATIKA

Geometrija: prije polaska u školu dijete bi trebalo razlikovati i imenovati krug, kvadrat i trokut te razlikovati geometrijske likove od geometrijskih tijela. Trebalo bi pravilno precrtavati ravne i jednostavnije zakrivljene linije, krug, kvadrat, trokut i romb.

Pojam broja: prije polaska u školu dijete bi trebalo imati razvijen pojam broja, moći mehanički brojiti do 20, uz pokazivanje do 13, povezati zadnji broj u nizu s količinom predmeta (kardinalno načelo), imenovati znamenke brojeva (0-9) te odrediti prethodnik i sljedbenik zadanog broja; kao i prvi, srednji i zadnji element u nizu.

Simbolička funkcija, percepcija, klasifikacija, serijacija, konzervacija: prije polaska u školu dijete bi se trebalo moći koristiti simbolima kao predodžbama za konkretne predmete, imati razvijene perceptivne sposobnosti u skladu s dobi, moći klasificirati predmete i pojave (svrstavanje elemenata u skupove prema jesnoj do dvije osobine), imati razvijenu serijaciju (grupiranje/nizanje elementa prema razlikama među njima) te začetke konzervacije.

Relacije, odnosi među pojmovima: prije polaska u školu dijete bi trebalo razumjeti odnose među predmetima (npr. veliko-malo-jednako, dugačko-kratko, debelo-tanko, široko-usko, visoko-nisko, teško-lako), uspoređivati veličine i količine (npr. kratko-kraće, dulje-kraće-jednako), razlikovati prostorne odnose (u, na, pokraj, ispred-iza, gore-dolje, naprijed-natrag, iznad-ispod, između, lijevo-desno) te razumijevati vremenske odnose (prije-sada-poslije, jučer-danas-sutra, dani u tjednu, godišnja doba).

Količinski odnosi: prije polaska u školu dijete bi trebalo moći odrediti u kojem skupu ima više, manje ili jednako predmeta, “u glavi” odrediti za jedan više i za jedan manje od zadanog broja te odrediti koliko cijeli predmet ima polovina (npr. “Ako prepolovimo jabuku, koliko ću dobiti dijelova?”). Dijete boi trebalo razumjeti da se dodavanjem elementa (predmeta) u niz povećava ukupan broj elemenata, a uklanjanjem elementa iz niza smanjuje ukupan broj elemenata.

Računske operacije: prije polaska u školu dijete bi trebalo rješavati jednostavne zadatke zbrajanja i oduzimanja na konkretnom materijalima u skupu od 10, uz jasnu verbalnu uputu (npr. “Imaš tri novčića. Od bake si dobila/dobio još dva novčića. Koliko ih sada imaš?”).

PREDŠKOLSKI HRVATSKI

Predčitalačke vještine preduvjet su za razvoj čitalačkih vještina, a one se razvijaju u predškolskoj dobi.

Svrha čitanja je razumjeti pisanu poruku. Da bi mogao razumjeti napisano, dijete prije svega mora vidjeti grafem (slovo), povezati ga s fonemom (glasom), izdvojiti glasove u riječima, spojiti ih u smislenu cjelinu i razumjeti napisanu riječ.

Razine razvoja fonološke svjesnosti (glasovna raščlamba i glasovno spajanje) u djece urednoga govorno – jezičnog razvoja zbiva se redom od niže do viših razina.

Te su razine:

  • prepoznavanje rime (3 – 4 god.)
  • prepoznavanje i rastavljanje na slogove (4 – 5 god.)
  • prepoznavanje prvog glasa u riječi (5,5 god.)
  • rastavljanje riječi na glasove i sastavljanje u smislene cjeline – riječi (6 god.)
  • stvaranje veze glas – slovo (6,5 god.)
  • sposobnost stvaranja novih riječi dodavanjem, oduzimanjem ili premještanjem glasova u riječi (7 god.).

Prema razvijenosti fonoloških sposobnosti očekuje se da dijete:

  • može rastaviti poznate riječi na slogove
  • slušno prepoznaje i smišlja rimu
  • prepoznaje i imenuje početni i završni glas u riječi
  • zna prepoznati mjesto zadanog glasa u riječi (početak, sredina, kraj)
  • zna imenovati riječ na zadani glas
  • može sastaviti jednostavniju riječ od pojedinih glasova (sinteza)
  • može rastaviti jednostavniju riječ na glasove (analiza)
  • prepoznaje simbole slova i brojki.

Ova vježbenica prati razine razvoja predčitalačkih vještina.

Na početku su zadaci vizualne percepcije i diskriminacije. Percepcija se odnosi na sposobnost brze i točne usporedbe pisanog materijala. Dijete treba znati razlikovati različite grafeme (slova) međusobno jedan od drugoga, kao i razlikovati ih od drugih simbola. Vježbe su zamišljene da pomognu djetetu da nauči da postoje različiti oblici slova, orijentacijske razlike i smjerovi i da razlikuju slova od simbola.

Nakon toga slijedi prepoznavanje rime. Slušanje i učenje pjesmica u rimi pomaže djeci kako bi zamijetila da različite riječi mogu imati isti završetak. Djeca se susreću s rimom između treće i četvrte godine slušajući i ponavljajući pjesmice u rimi i u različitim igrama koje uključuju prepoznavanje rime.

Poslije rime slijede zadaci slogovnog slaganja i slogovne raščlambe. U sljedećem su dijelu zadaci izdvajanja fonema u riječi – prepoznavanje prvog glasa u riječi, zadnjeg glasa u riječi te glasova unutar riječi. Zadaci su smišljeni za svako slovo hrvatske abecede. Potom slijede zadaci analize i sinteze.

Na kraju se nalaze zadaci za one koje žele znati više. To su igra Zamijeni slova, igra Izbaci slovo, igra Ubaci slovo, križaljka i osmosmjerke.

PREDVJEŽBE PISANJA

Predložene grafomotoričke vježbe pomoći će djetetu da nauči pravilno izvoditi one poteze olovkom koji su važni za pisanje slova i brojeva. zadaci trebaju biti postupni i individualno prilagođeni svakom djetetu, što će omogućiti uspješnost, a samim time i motivaciju za rad. Gornji slobodni dio stranice predviđen je za slobodni dječji crtež, rješavanje ili dovršavanje zadataka. To je uvod za zadatke u crtovlju. Na početku reda ispiše se primjer znaka koji će dijete nastaviti precrtavati. Započinje se od ravnih i kosih crta prema zakrivljenim koje su složenije s obzirom da dijete još nije dovoljno ovladalo prostorom crtovlja, odnosno pokretima ruke. Smjer povlačenja crta uglavnom se odvija od gore prema dolje, a od lijeve prema desnoj strani. Najbolje je da dijete koristi debelu trobridnu olovku. Gumica nije potrebna. Neka početne vježbe pisanja budu veselje i zabava.

Izvor: http://www.cvrcak.hr

PREPORUKA BR. 6 – Interaktivna knjiga za djecu

~ petra ~ Komentiraj

ALBERTO PELLAI: “10 TAJNI SREĆE” knjiga-igra za vedru djecu

Alberto Pellai: “10 tajni sreće”

Interaktivna knjiga s brojnim prozorčićima, koja otkriva sve tajne zdrave ravnoteže između tijela, uma i odnosa. Osjećaji, samopoštovanje, strpljenje, suosjećanje, dijeljenje: razigran priručnik za djecu, za poticanje samopouzdanja, optimizma i vedrine od djetinjstva.

Alberto Pellai je liječnik, razvojni psihoterapeut i istraživač na Sveučilištu u Milanu. Ministarstvo zdravstva ga je 2004. odlikovao Srebrnom medaljom za javno zdravstvo. Objavio je brojne knjige za učitelje i roditelje, koje su postali bestseleri u Italiji i prevedene su na više od petnaest jezika. Redovito surađuje kao znanstveni pisac za brojna nacionalna izdanja i ima više od 140 000 pratitelja na društvenim mrežama.

Kako poboljšati radno pamćenje djeteta?

~ petra ~ Komentiraj
Photo by Monstera on Pexels.com

U nastavku u potpunosti donosim članak psihologinje Marije Lisice o radnoj memoriji djeteta koji se nalazi na internetskim stranicama DV “Carić” iz Novalje.

Pamćenje definiramo kao mogućnost usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija (Zarevski, 1997). Pamćenje ima neopisivo važnu ulogu u našem životu. Ono nam omogućuje akumuliranje znanja, prisjećanje stvari iz prošlosti, isticanje u sportu, prepoznavanje prijatelja, povezivanje s okolinom te nam pomaže u svakodnevnom funkcioniranju i radu.

VRSTE PAMĆENJA

Prema vremenu zadržavanja informacija, postoji podjela na tri faze pamćenja kroz koje informacija prolazi: senzorno, kratkoročno i dugoročno pamćenje (Zarevski, 1997). Pri tome, važnu ulogu imaju kontrolni procesi poput pažnje, ponavljanja, kodiranja, pronalaženja i dosjećanja koji određuju tok kretanja informacije.

Senzorno pamćenje veoma kratko zadržava nadolazeće informacije u nepromijenjenom obliku.

Kratkoročno pamćenje naziva se još i aktivno ili primarno pamćenje, a podrazumijeva privremenu pohranu informacija koje vrlo brzo blijede. Kapacitet kratkoročnog pamćenja je 7 +/- 2, koji označava broj čestica informacija koje ljudi mogu pohraniti bez ponavljanja ili uporabe posebnih mnemotehnika. Pri tome sedam informacija predstavlja prosječan kapacitet, a devet i pet su najviši i najniži kapacitet u normalnom rasponu kratkoročnog pamćenja.

Dugoročno pamćenje obuhvaća zadržavanje informacija u trajnijem obliku pohrane – tijekom dana, tjedna ili čak doživotno (Purves i sur., 2016). Velik broj informacija u dugoročnom pamćenju ostaje cijeli život. Zarevski (1997) navodi podjelu dugoročnog pamćenja na deklarativno i proceduralno pamćenje. Deklarativno pamćenje povezano je s pamćenjem činjenica i znanja, a može se podijeliti u dvije vrste: epizodičko pamćenje (pamćenje posebnih epizoda, tj. određenih događaja i određenih stvari i pojava, vezanih uz određeno vrijeme) i semantičko pamćenje (značenja riječi i pravila njihova kombiniranja u rečenice). Proceduralno pamćenje je znanje o tome kako nešto učiniti.

RADNO PAMĆENJE

Često se radno pamćenje koristi kao sinonim za kratkoročno pamćenje. I zaista, ta dva pojma su jako bliska, razlika je više teoretska nego praktična. Kratkoročno pamćenje odnosi se na skladištenje informacija, a radno pamćenje s njihovom manipulacijom. Radno pamćenje je vrlo važno jer je to korak koji prethodi spremanju informacija u dugoročno pamćenje. Ono je direktno povezano s mogućnošću učenja i održavanja pažnje kao i uspjehom u složenim zadacima poput logičkog zaključivanja i čitanja s razumijevanjem. Istraživanja su pokazala da djeca sa slabijim radnim pamćenjem imaju poteškoća pri učenju i ostvaruju slabiji školski uspjeh.

Kako poboljšati djetetovo radno pamćenje?

Postoji više vježbi kako poboljšati djetetovo radno pamćenje, a ovdje ćemo navesti nekoliko primjera. Važno je napomenuti da ne frustrirate dijete. Ako mu je teško, stanite. Pohvalite ga za trud i napredak, a ne samo kada uspije. Pokušajte od toga napraviti igru, jer ćete se na taj način i vi i vaše dijete zabavljati dok provodite vježbe pamćenja!

  1. Stavite na stol nekoliko bojica, gumica i čaša u različitim bojama. Zatim kažete djetetu (uputa može varirati po vašem izboru): “Uzmi crvenu bojicu i plavu gumicu te ih stavi u zelenu čašu.” Zatim neka dijete izvrši zadatak. Nakon prvog pokušaja, mijenjajte boje, oblike i uputu.
  2. Recite polako djetetu tri broja (otprilike jedan broj svake sekunde). Na primjer: “osam, četiri, dva”. Zatim tražite dijete da ih ponovi. Je li dijete uspjelo? Odlično! Sada pokušajte s četiri broja. Na primjer: “četiri, tri, sedam, jedan”. Ponovno tražite dijete da ponovi. Dodajte po jedan broj sve dok dijete ne uspije ponoviti niz i dobit ćete njegov kapacitet radnog pamćenja. Četiri je odličan rezultat za predškolca. Ako se dijete muči s ponavljanjem dva broja, obratite pažnju na druge znakove poteškoća s pamćenjem. Važno je da stanete sa zadatkom kada dijete ne može ponoviti niz jer vam nije cilj da dijete frustrirate. Ovo je vrlo efikasna metoda vježbanja radnog pamćenja. Možete ju koristiti bilo kad i bilo gdje. Koristite to kao igru, tako da vi prvi zadate niz i tražite dijete da ponovi. Zatim ono vama zada niz, a vi morate ponoviti. Ovu vježbu možete varirati i s riječima, bojama, ili za napredne – zadatak je izgovoreni niz ponoviti unatrag.
  3. Igra memory– zabavna i odlična igra za poboljšanje radne memorije. Sastoji se od određenog broja parova sličica koji se tijekom igre pokušavaju pronaći.
  4. Neka dijete podučava vas! Kada radite nešto s djetetom, zatražite ga da vam objasni što to točno radite, korak po korak. To pomaže djetetu da stvori vizualnu, verbalnu i kognitivnu vezu s aktivnošću koju izvršava.
  5. Igranje šaha – naučite svoje dijete kako igrati šah! Igranje šaha je jedan od najboljih načina za poboljšanje radnog pamćenja i kognitivnog procesiranja.
  6. Grupiranje. Pomozite svom djetetu da svlada bolje strategije učenja i pamćenja tako što ćete ga naučiti da grupira pojmove. Grupa je u ovom slučaju određeni broj povezanih elemenata. Sjećate se kako je kratkoročno pamćenje ograničeno? Što ako 1 4 7 nisu samo tri slučajna broja, nego datum 14.7.? Sada možemo zapamtiti tri broja, a zauzet će nam samo jedno (od onih 7) mjesta. Grupiranje je uvijek prisutno kod stvari koje znamo jako, jako dobro – ono je znak majstorstva u nekom području. Sve više i više informacija postaju isprepletene i počinju se ponašati kao jedna velika grupa.
  7. Vizualizacija. Kad pokušavate zapamtiti neki pojam, pokušajte ga vizualizirati u glavi ili čak i nacrtati. Ova metoda je posebno dobra kod pamćenja riječi, na primjer spiska za kupovinu. Zamislite sve stvari koje trebate kupiti na neobičnim mjestima u svom stanu. U mislima prolazite kroz stan – vidi brašno na ormariću s cipelama, mlijeko kapa s lustera… Idući put kad odete u kupovinu, ostavite spisak kod kuće i napravite igru za cijelu obitelj!
  8. Origami. Još jedna super zabavna i korisna aktivnost za vježbanje pamćenja je origami. Kad učite raditi nove oblike, radno pamćenje i pažnja su na maksimumu. Toliko je detalja na koje treba paziti! Kad napravite svinju po stoti put, u domeni smo dugoročnog, specifično proceduralnog pamćenja.

Koristeći neke od ovih tehnika, zasigurno ćete primijetiti značajne pomake u koncentraciji vašeg djeteta i poboljšanju radnog pamćenja. Kao i uvijek, pružanje zabavne, aktivne i podržavajuće okoline je najbolji način da pomognete djetetu u usvajanju novih vještina.

Izvor:

Upute za roditelje vezane za ranu komunikaciju u kući

~ petra ~ Komentiraj

Photo by Anna Shvets on Pexels.com

(1) Cilj rada u prvoj fazi:

  • Osvijestiti djetetu postojanje različitih zvukova i mogućnosti slušanja (zvukovi u okolini, glasovi, glazba).
  • Poticati dijete da se i samo glasa.

(2) Opće napomene uz komunikaciju u kući:

  • Govor roditelja i onih koji najčešće komuniciraju s djetetom treba biti uzor djetetu za njegovo vlastito glasanje, za njegov govor. Govor djeteta se ne ispravlja, ali se pozitivno potkrepljuje što znači da mu se na svako njegovo glasanje treba odgovoriti, tj. obratiti pažnju i otkiriti što dijete želi.
  • Sve radnje popratiti govorom, usmjeravati pažnju na lice i usne. Emocije se moraju “čitati” s lica – pričanje i igru popratiti smijehom, smiješkom, “kao da” plačem, ljutnjom, radošću. Prvo pričekati da dijete zadovolji svoj istraživački interes, a onda tražiti kontakt očima, tj. tražiti da gleda lice i usta.
  • Njegovati dodir i pokret u komunikaciji. Prislanjanjem glave djeteta na svoja prsa, ili ruke djeteta na svoj i njegov vrat, lice, obraze, nos i prsa omogućiti mu da osjeti vibracije koje se javljaju pri govoru.
  • Njegovati tjelesni kontakt – ritmično ljuljanje, pjevušenje – različita brzina i intenzitet (polagano – brzo / tiho – glasno).
  • U situaciji igre ne prekidati dijete, dati mu dovoljno vremena da istražuje i zadovolji svoje interese, a zatim mu skrenuti pažnju na druge aktivnosti ili objašnjenja.
  • Kako se dijete nalazi u negativističkoj fazi (odbija i protestira – “neću faza”) ne inzistirati na zahtjevu, pustiti dijete da se “ispuca” i pokaže svoju volju, a zatim, kad se udobrovolji, provesti svoju namjeru (situacija obuvanja ili oblačenja, hranjena…). Ne mora sve biti “sad i odmah”.
  • Strukturirati dnevne aktivnosti od buđenja do večernjeg lijeganja (naravno, uz primjerena odstupanja); igra, rad, odmor, pomaganje, šetnja… Uvođenje djeteta u vremenski slijed.
  • Koristiti prirodnu gestu i pokazivanje, akciju i pantomimu kad god je moguće.
  • U komunikaciji uvijek voditi računa o tome da se obraćamo djetetu licem u lice. Uspostavljati kontakt očima. Navikavati dijete na nošenje slušnog aparata. U igri i radu s djetetom ponašati se potpuno spontano i unositi što više emotivne topline; ne shvaćati rad s djetetom kao “školsku zadaću”.

(3) Sredstva koja se mogu koristiti za postizanje cilja:

  • Mogu biti sve vrste igračaka (npr. konjić za ljuljanje, tricikl, autići, plišane igračke – medo, maca, patka, pile, pas, zec, zatim lutke, kocke, lopta, vlak…), naročito zvučne igračke (zviždaljka, zvono, zvečka, udaraljke, ksilofon, usna harmonika, bubanj, dječji klavir ili “sintesajzer”, truba), zatim predmeti za svakodnevnu upotrebu u kućanstvu (lonci, poklopci, kuhače, metalne posude od kojih možemo napraviti zvečke), prirodni materijal (voda, pijesak, lipće, kestenje, kamenčići…).

(4) Primjeri igara za poticanje slušanja i govora u “slobodnom prostoru”:

  • Dijete skače na krilu uz naše glasanje i pridržavanje: “op op op… – opala!”. Na “opala” dižemo ga u zrak.
  • Ljuljamo dijete lijevo – desno na krilu: ono je okrenuto prema nama “la la la…”, na “buc” ga spuštamo glavom prema dolje.
  • Ljuljamo se prema djetetu koje nam sjedi nasuprot, približavajući svoju glavu njegovoj, na kraju se s njom lagano sudarimo; glasamo se pri tome: “o o o o o o… bum!”.
  • Kažiprstom gladimo djetetov dlan praveći po njemu krugove, glasajući se jednolično, a na kraju ga po dlanu udarimo uz jači usklik.
  • Dodirujemo mu prst po prst, uz tiho glasanje da bismo ga na kraju uštipnuli za palac uz glasniji povik “a a a a a a – A!”. No , poanta može biti i zagrljaj i poljubac.
  • Prve ritmičke igre često radimo uz pomoć igračke. Npr. konjić skače uz “op op op op…” i preskače preponu uz “o o o o – pa!”. Kako se te igre ponavljaju uvijek u istoj ritmičkoj strukturi, dijete očekuje određeni kraj u pravome trenutku i prvo počinje sudjelovati u tome. Time stvaramo slušnu pažnju, vježbamo koncentraciju. Od djeteta polako zahtijevamo nešto više od pozornosti i ugođaja – aktivno sudjelovanje: uzvraćanje dodira, pritiska, udarca, davanja otpora, oponašanje pokreta kojim smo animirali igračku i glasanja kojim smo pratili te radnje. Pomažući mu, glasajući se i praveći pokret zajedno s njime kasnije zahtijevamo da to radi samostalno. Npr. da na našoj ruci radi ono što smo mi na njegovoj, uz isto ritmičko glasanje, ili da nas oponaša u okretu i glasanju ljuljajući lutku. Pri ljuljanju lutke ritam je usporen, a glas modulirano – pjevan, što čini ritmički verbalan model razgovjetnijim i djetetu daje više vremena za perceptivnu obradu i reprodukciju.

Iskustvo potvrđuje: što je dijete mlađe ili manje sposobno za slušnu percepciju, više koristimo dodir, pokret, igračku i sl. Tako zapravo intuitivno pojačavamo akustički podražaj, usklađujući ga s podražajima koji su djetetu lakši za percepciju.

Pri reprodukciji dijete će upotrijebiti isti dodir, pokret ili igračku, jer će mu isti podražaj, koji mu je prije pomogao pri percepciji zvučnog podražaja, pomoći i pri njegovoj reprodukciji. Najvažnije je da zadatak bude djetetu primjeren. Podržavati i ponavljati one igre koje dijete voli i u kojima se ugodno osjeća, sve što mu je “teško” izbjegavati, jer dijete može odbiti suradnju.

(5) Vođenje dnevnika

  • Preporučamo vođenje dnevnika, u posebnoj bilježnici, najmanje jednom tjedno (odrediti dan, npr. petak navečer, kad ćemo bilježiti zapažanja o ponašanju i govoru djeteta proteklih dana). Ili ako je moguće, upisati novo ponašanje odmah kad se dogodi.
  • Zabilježiti koje smo igre s djetetom igrali i ponašanje djeteta – da li mu se igra svidjela, je li reagiralo na naše glasanje; je li pokušavalo oponašati naše pokrete i glasanje, kako je to djetetu polazilo za rukom (koje glasove proizvodi; je li se javio koji novi glas; varira li intenzitet glasanja…).

Izvor: Centar za rehabilitaciju ERF-a, Kabinet za oštećenje sluha: “Upute za roditelje za razdoblje od tri mjeseca”